Vojin Simeunović

RENE DEKART I PRIRODNA NAUKA

Apstrakt: U radu se razrađuju i aktualiziraju neke teze K.F. fon Vajczekera iznesene u raspravi pod nazivom "R. Dekart i novovjekovna prirodna nauka" u: Die Tragweite der Wissenschaft. Vajczeker ukazuje na hrišćansko porijeklo novovjekovne prirodne nauke, jer se matemat- ska jasnoća i razgovjetnost poima kao participacija božije svemoći u ljudskom razumu. To je Dekartovo polazište u zasnivanju matematske prirodne nauke i poimanja matematike kao univerzalne filozofije. "Filozof Dekart", kaže Vajczeker, "nije znao za samorazumljivu či- njenicu: da nauku, naime stvaraju ljudi, i da iz te činjenice proizilazi validnost svih njenih spoznaja." Vajczeker nadalje ukazuje i na dvosmislenost Dekartovog stajališta. Ono je s jedne strane utemeljeno hrišćanskom dogmom o izvjesnosti božije egzistencije kao svemoćnog i sveznajućeg bića koje daje legitimnost i izvjesnost svim ljudskim spoznajama (naučnim), a, s druge strane, sadrži i jedan sasvim autentični aspekt "učenja o nastanku planetarnog sistema koji je potpuno nezavisan od hrišćansog učenja o stvaranju svijeta. Taj aspekt je dosta prikriven "Dekartovim diplomatskim jezikom" kojim se on čuvao od osude crkve i zle sudbine koja bi ga mogla zadesiti poput Bruna i Galileja. Moderna atomska fizika je, po mišljenju Vajczekerovom, uveliko prevazišla Dekartovo poimanje prirode kao kvantitivnog-protežnog objekta kojeg je moguće spoznati geometrijskom metodom. No, svakako Dekartova misao još uvijek sadrži neke produktivne aspekte koje valja dalje razvijati i obogaćivati.

ključne reči: nauka, priroda, matematika, materija, protežnost, cogito, čovjek, Bog, pla- netarni sistem, stvaranje, svijet