Paper Dragan D. Lakićević

RENE DEKART I BARON MINHAUZEN

(Ili o tome kako se putevi istine i putevi laži međusobno ukrštaju)

Apstrakt: Osnovna namera ove studije je da pokaže samodestruktivni karakter onih filozofskih učenja koja svoj osnovni cilj vide u dosezanju apsolutno važećeg znanja. Tako Rene Dekart i njegovi mnogobrojni sledbenici polaze od ubeđenja da poseduju nepogrešivi istraživački metod koji dovodi do nužnih, poslednjih i neoborivih istina. Već samo ovo polazište je zasnovano na filozofsko-teološkoj dogmi da postoji jedna, najviša, temeljna, supstantivna istina, koju upravo ponuđena metoda jednom zauvek raskriva i obelodanjuje. Bez obzira kako se ona filozofski imenovala - kao intuitivna izvesnost, čisto saznanje, izvorna datost, bitno mišljenje, kritička samorefleksija - reč je pre svega o nesvesnom religioznom porivu za definitivnom sigurnošću i izvesnošću. Članak nastoji da demonstrira osnovne greške i zablude ovakvog polazišta, koje stoje u temelju svih fundamentalističkih doktrina.

ključne reči: apsolutna istina, intuitivno osvedočenje, izvorna evidencija, bitno mišljenje, ljudska pogrešivost