Dragan Jakovljević

DEKARTOVA TEZA EMPIRIJSKOG SKEPTICIZMA U SVETLU SAVREMENE KRITIKE

Apstrakt: Razmatranje teze empirijskog skepticizma iz Prve meditacije sledi kritičkoj raspravi V. Lencena, u kojoj su izneti prigovori epistemološke cirkularnosti i logičke inkonzistentnosti u odnosu na argumentaciju kojom se ta teza zasniva. Nakon podrobnijeg tumačenja teze, u ispitivanju prigovora inkonzistentnosti se ukazuje na mogućnost odbrane skeptičke argumentacije: ona podrazumeva tumačenje operisanja sa izvesnim empirijskim konstatacijama pri utvrđivanju nepouzdanosti čulnih opažanja u jednom pragmatsko-falibilističkom smislu, čime se izbegava interna neusaglašenost argumentacije, a još uvek ostvaruje njena poenta. U završnom razmatranju se dovode u pitanje Dekartov način razrešavanja problema empirijske skepse, kao i saznajni ideal na čijoj je pozadini taj problem bio formulisan: ni merilo "jasnog i razlučenog shvatanja", niti pozivanje na dobrog i ne-varljivog Boga ne mogu garantovati dostizanje slobodnih od svih zabluda, potpuno izvesnih i nepogrešivih iskustvenih saznanja, dok uvođenje u diskusiju maksimalističkih saznajnih ideala više pogoduje skepticima, no njihovim oponentima.

ključne reči: empirijska skepsa, pouzdanost opažanja, epistemički ideali