|
Aljoša Mimica Filozofski fakultet Beograd |
Pregledni naučni rad UDK: 316 Primljeno: 22. 12. 2002. |
SOCIOLOŠKI REČNIK: NEKOLIKO ODREDNICA*
... (Sedamnaest) odrednica napisano je za Sociološki rečnik koji se, pod uredništvom Marije Bogdanović i
potpisanog autora, priprema u Institutu za sociološka istraživanja Filozofskog
fakulteta u Beogradu. Jedan od urednika ih na svetlo dana iznosi već sada ne
samo zato da bi u stručnoj javnosti proverio odjek svog skromnog autorskog doprinosa
tom značajnom poduhvatu, nego i da bi ohrabrio one kolege koji još oklevaju da
svojim prilozima omoguće završetak rada na Rečniku.
antiklerikalizam
(od
poznolat. clericalis, sveštenički).
Liberalni intelektualni i politički pokret koji se, u toku XIX i XX veka,
protivio pretenzijama (prvenstveno rimokatoličkog) sveštenstva da aktivno
učestvuje u unutarsvetovnim, a pre svega političkim, socijalnim i obrazovnim
poslovima moderne sekularne države...
aristokratija. U svom izvornom
obliku (gr. άριστοκράτίά, od άριστος, naj-bolji i κράτέιν, zapovedati, tj. vladavina
najboljih), pojam a. upućuje (a) na
jedan poseban oblik državnog uređenja i, u isti mah, (b) označava društvenu
grupu (kastu, stalež, ređe klasu) koja je u toj vrsti vladavine isključivi ili
bar povlašćeni pritežalac političke vlasti. ...
bibliometrija. Kvantitativno izučavanje
proizvodnje, tiraža, raspačavanja i korišćenja knjiga, periodičnih publikacija
i drugih štampanih dokumenata. U sociologiji nauke se kao jedan od najčešće
upotrebljavanih b. postupaka koristi
analiza citiranosti (citation analysis),
koja podrazumeva statističku obradu bibliografskih podataka ne bi li se, na
osnovu učestalosti navođenja, izmerila prisutnost pojedinih naučnih dela,
njihovih autora, pa otuda i »naučnih paradigmi« u jednoj naučnoj zajednici ili
u određenom razdoblju. ...
društvena
činjenica. U dirkemovskom teorijskom sistemu, u okviru kojeg je prvobitno
formulisan, pojam d. č. označava sve
načine delanja, mišljenja i osećanja koji su u stanju da na pojedinca izvrše
spoljašnju prinudu, ili su pak u određenom društvu u toj meri rasprostranjeni
da postoje nezavisno od svojih pojedinačnih ispoljavanja. Izučavati društvene
činjenice »kao stvari«, za Dirkema znači postupati u skladu s pozitivističkim
načelom koje pretpostavlja objektivno postojanje socijalnih fenomena: oni tvore
zasebno područje stvarnosti koje ima isti ontološki status kao i ostatak
materijalnog sveta, te su stoga dostupni (sociološkom) izučavanju pomoću metoda
kojima pribegavaju prirodne nauke. ...
društvena
prinuda. U dirkemovskom smislu reči, osnovno svojstvo društvenih činjenica
zahvaljujući kojem nam se one, kao elementi kolektivne svesti, spolja nameću i
prinuđuju nas da se povinujemo određenim načinima mišljenja, delanja i
osećanja. U širem značenju, d. p. se subjektvno ispoljava u osećanju obaveze
i poštovanja, odnosno nelagodnosti i protivljenja jednom skupu opštih moralnih,
običajnih i zakonskih propisa, čije pak kršenje podrazumeva trpljenje objektivnih sankcija, koje se mogu
kretati od blagog prekora do najtežih oblika krivičnih kazni. …
francuska
sociološka škola. Jedna od najznačajnijih intelektualnih zajednica u istoriji
sociologije, obrazovana oko Dirkemovog časopisa Anné sociologique koji je, u dvanaest obimnih svezaka, izlazio
između 1896/97. i 1912. godine. U vreme kada se sociologiji vrlo često još
osporavao razlog postojanja, svoju naučno-organizacijsku strategiju Dirkem je
pokušavao da sprovede u delo ne samo akademskom institucionalizacijom nove
nauke nego i pokretanjem periodične publikacije koja bi se, načinom izlaganja
iskustvene građe, njenom disciplinarnom sistematizacijom i vrstom teorijskih
uopštavanja, kao i samim svojim nazivom, osamostalila u odnosu na tradicionalne
oblasti naučnog saznanja o društvu. ...
istorija
sociologije. Za razliku od prirodnih, pa i većine drugih društvenih nauka,
sociologija se u svom tekućem teorijskom radu, a često i u istraživačkoj
praksi, u velikoj meri oslanja na sopstvenu disciplinarnu prošlost. Istorija
ove nauke nema samo pedagošku ili komemorativnu funkciju nego ostaje trajno
značajan referentni okvir i neiscrpan heuristički izvor savremenog sociološkog
znanja. ...
klerikalizam
(od
poznolat. clericalis, sveštenički).
Dogmatsko stanovište prema kojem sveštenstvo ima ne samo pravo nego mu je i
poslanje da aktivno učestvuje u unutarsvetovnim, a pre svega političkim,
socijalnim i obrazovnim poslovima države. K.
se javio kao reakcija pre svega katoličke crkve na procese sekularizacije koji
su u modernim evropskim društvima u XIX veku doveli do slabljenja, ali i sistematskog
potiskivanja uloge klera u društvenom životu. ...
kolektivna
svest (conscience collective). Pojam od
središnjeg značaja u teorijskom sistemu E. Dirkema, pa i u radovima većine
pripadnika »francuske sociološke škole«. Izgrađen na tragu Rusoove opšte volje,
kantovskog kategorijalnog apriorizma, pa možda i romantičarskog volksgeista, pojam k. s. je u Dirkemovom sociologizmu imao ne samo da opravda
specifičnost društvenog kao takvog –
pa onda i potrebu za sociologijom kao zasebnom naukom – nego i da posluži kao eksplikativni
okvir svih posebnih društvenih pojava. ...
makijavelizam.
Političko
učenje i odgovarajuće praktično delanje koje se obično sažima krilaticom »cilj
opravdava sredstvo«. Iako se autorstvo ove maksime pogrešno pripisuje Nikolu
Makijaveliju (1469-1527) – tvorac joj je zapravo Injacio de Lojola, osnivač
španskog jezuitskog reda – ona bi trebalo da izrazi osnovnu političku ideju
sadržanu u Vladaocu i ostalim spisima
firentinskog renesansnog filozofa. U tom najsvedenijem značenju, m. označava cinično, instrumentalističko
i moralno ravnodušno mišljenje, odnosno delanje koje se ne usteže da zarad
ostvarenja bilo kojeg cilja posegne
za bilo kakvim sredstvima...
plemstvo
(fr.
noblesse, od lat. nobilis, poznat, slavan). U širem
značenju, bilo koja manje ili više zatvorena staleška grupa koja svoj
povlašćeni položaj zasniva i potražuje na osnovu stvarne ili umišljene
»izvrsnosti« u odnosu na »običan puk« (vojničko umeće, zasluge za državu,
vrlina, bogatstvo, poreklo, itd.). U tom, istorijski neutralnom smislu, kao aristokratija, p. je postojalo u svim tradicionalnim oblicima socijalne
hijerarhije: kao plemensko poglavarstvo, antičko p., feudalno p.,
renesansni nobilitet, itd. U užem značenju,
p. je – pored sveštenstva i trećeg staleža – jedan od triju »redova« ili
»rangova« u feudalnom društvu, pa je kao takvo, u okviru plemićkih porodica
uveliko lišenih pravno reglementiranih privilegija, preživelo i u građanskim
demokratijama.
prosvetiteljstvo
(fr.
Lumières, engl. Enlightenment, nem. Aufklärung,
ital. Illuminismo). U korenu svih
navedenih jezičkih varijanti stoji reč svetlo
iz koje je izveden naziv evropskog filozofskog i socijalnog učenja u XVIII
veku, zasnovanog na bezgraničnoj veri u moć ljudskog razuma da prosvetljava i prosvećuje. P. označava
vrhunac u razvoju novovekovnog skepticizma, racionalizma i empirizma zahvaljujući
kojima je čovekov duh bio u velikoj meri oslobođen dotadašnjih zabluda,
neznanja i predrasuda svojstvenih onome što se u očima samosvesnih, pre svega
francuskih philosophes odsad
ukazivalo samo kao »mračni srednji vek«. Svojom uticajnošću u svim oblastima
filozofskog i naučnog saznanja, ali i političkog i društvenog života, p. je u toj meri obeležilo svoje doba
da su već savremenici o tom stoleću govorili kao o »veku prosvećenosti« u kojem
sve ima da bude preispitano u svetlu
razuma. ...
rezidua/derivacija
(ital.
residuo, ostatak; derivazione, izvedenica). Dva pojma
međusobno povezana u sklopu sociološke teorije koju je u svom obimnom delu Trattato di sociologia generale (1916)
formulisao V. Pareto, italijanski ekonomista i tvorac matematičke ekonomije.
...
sitna
buržoazija (fr. petite bourgeoisie, sitno
građanstvo). Izraz koji je, neposredno uoči Francuske revolucije (1788), prvi
upotrebio književnik Ž.-L. Mersije u svom delu Slika Pariza, da bi na pomalo pogrdan način označio niže slojeve
buržoaske, odnosno građanske klase. Taj pejorativni prizvuk očuvan je sve do
danas u običnom jeziku, političkoj i ideološkoj propagandi, pa i u lepoj
književnosti koja se u toku XIX i XX veka rado i često bavila
»sitnoburžoaskim«, »filistarskim«, »ćiftinskim«, »malograđanskim« (nem. kleinbürgerlich), odnosno »palanačkim«
mentalitetom, duhom, manirima, navikama, običajima, ukusima (upor. npr. Balzak,
Flober, Gogolj, Čehov, Vilijams, Miler – kod nas Sterija, Nušić, a u novije
doba filozofski svakako najpromišljenije R. Konstantinović). ...
socijalna
morfologija (fr. morphologie sociale).
Posebna disciplina čije je zasnivanje, u svojoj sistematizaciji različitih
oblasti sociološkog istraživanja u časopisu Année
sociologique, pod ovim nazivom predložio E. Dirkem. U podeli rada među
saradnicima Francuske sociološke škole, Dirkem je s. m. ostavio u sopstvenoj nadležnosti. Ona je trebalo da zameni
»ljudsku geografiju« (géographie humaine)
V. de la Blaša, odnosno »ljudsku« ili »socijalnu« ekologiju (human/social ecology) Čikaške škole. U
svim tim slučajevima, međutim, na stvari je izučavanje materijalne osnove
društvenih pojava: demografske gustine, rasporeda stanovništva na određenoj
teritoriji, funkcije saobraćajnica i svih relevantnih ljudskih artefakata. ...
srednja
klasa. Jedan od najznačajnijih, ali i – u pogledu svoga značenja – najspornijih
pojmova u oblasti sociologije društvene strukture, odnosno sociologije
društvene stratifikacije. Nikad jednoznačno definisan, pojam s. k. ostaje trajno opterećen posebnim
značenjima koja je sticao u okviru različitih nacionalnih, teorijskih pa i
ideoloških tradicija. Brojni nesporazumi koji se javljaju prilikom korišćenja
tog pojma izviru upravo iz nesravnjivosti i međusobne neuporedivosti različitih
jezičkih izraza u kojima se pomenute tradicije ovaploćuju: ono što Francuzi
nazivaju sitnom buržoazijom (petite
bourgoisie), Nemci srednjim staležom (Mittelstand),
Italijani srednjim slojem (ceto medio),
a anglosaksonci nižom/višom srednjom klasom (lower/upper middle class) nikad nije ista društvena grupa u istom istorijskom
trenutku, pa dakle ni jednoznačno određen pojam. Otuda, ovde nije reč o sinonimima,
nego o izrazima čiji se značenjski sadržaj ima dovesti u vezu s osobenostima
pojedinih kontekstualnih situacija. ...
totemizam
(totem, reč nastala krajem XVIII veka,
anglikanizacijom izraza kojim severnoamerički Indijanci označavaju svoje kultne
predmete). U klasičnoj socijalnoj antropologiji, etnologiji i sociologiji, t. je – u najopštijem smislu reči –
religijski i socijalni sistem zasnovan na verovanju jedne društvene grupe
(klana, plemena) u srodničku povezanost i konsupstancijalnost njenih članova s
određenom životinjom, biljkom ili bilo kojim drugim neživim predmetom, odnosno
pojavom. Kao predmet obožavanja i simbol kolektivnog identiteta, totem je
zaštićen brojnim zabranama koje obezbeđuju njegovu »svetost«. On je ključ za
razumevanje egzogamije i incest-tabua. ...
* Ovih nekoliko odrednica napisano je za Sociološki rečnik koji se, pod uredništvom Marije Bogdanović i potpisanog autora, priprema u Institutu za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. Jedan od urednika ih na svetlo dana iznosi već sada ne samo zato da bi u stručnoj javnosti proverio odjek svog skromnog autorskog doprinosa tom značajnom poduhvatu, nego i da bi ohrabrio one kolege koji još oklevaju da svojim prilozima omoguće završetak rada na Rečniku.