|
Žarana Papić Filozofski fakultet Beograd |
Izvorni naučni članak UDK: 396 Primljeno: 07. 12. 2001. |
Evropa
posle 1989: etnički ratovi, fašizacija društvenog života i politika tela u
Srbiji*
APSTRAKT Ovaj članak se bavi posebnom oblašću praksi
predstavljanja u kojoj je medij-ska produkcija/prilagođavanje stvarnosti u
Srbiji igrala odlučujuću ulogu u procesu fašizacije društvenog života i
svakodnevnih aktivnosti u Srbiji - pre i tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. U
članku se analizira kako odabrani diskursi prilagođavanja društvenog pamćenja,
kolektivne traume i konstruisanja neprijateljske drugojačijosti u imidžu i događaju
mogu postati integralni, ‘samoučestvujući’ agens u pro-fašističkoj konstrukciji
društvene stvarnosti kroz sam imidž/koncept ‘stvarnosti’ koji tada postaje
proživljeno iskustvo ljudi izloženih stalnom delovanju imidža/koncepta.
Moć nad predstavljanjem
društvene stvarnosti može, stoga, biti posmatrana kao najjači diskurzivni
instrument političkog poretka. Legitimizacijska moć ovog dominantnog diskursa
leži u konstrukciji kolektivnog konsenzusa kao kulturnog/političkog jezičkog
koda.
KLJUČNE
REČI pamćenje, trauma, fašizacija,
diskurzivna moć, predstavljanje stvarnosti, politika tela
* This paper is a part of the book to be published by SAGE Publications Feminist Advanced Notebooks, eds. Rossi Baridotti & Gabriele Griffin