Slobodan Bobo Slovinić

VOJIMIR VLAHOVIĆ

Slike, Umjetnički paviljon, Podgorica, 19.05.2005.

 

U organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, sredinom maja ove godine, priređena je u podgoričkom Umjetničkom paviljonu samostalna izložba, priznatog crnogorskog slikara Vojimira Vlahovića (1942). Vlahović je završio Umjetničku školu u Herceg Novom, a potom Višu pedagošku školu u Novm Sadu. Do sada je imao tridesetak samostalnih, a učestvovao je na mnogim kolektivnim izložbama u našoj zemlji i inostranstvu. Učesnik je brojnih umjetničkih kolonija, studijski je boravio u Španiji, Italiji i SSSR-u. Član je ULUCG, stalno živi i stvara u Podgorici. Aktuelnu Vlahovićevu izložbu prati kolorni katalog sa uvodnim tekstom istoričara umjetnosti Zdravka Vučinića.

 

U veoma atraktivnom izložbenom prostoru, Vlahović se predstavio sa šezdesetak slika galerijskog formata, ostvarenih uljanom tehnikom na platnu, nastalih u poljednjih nekoliko godina. Vlahovićevo stvaralaštvo, globalno pripada realnim i asocijativnim sferama, a inspirativno je vezano za pejzažne vrijednosti, mrtvu prirodu i ljudsku figuru. Na njegovim dosadašnjim izložbama, sva tri paradigmatska sustava, istodobno su bila eksplikatno tretirana. Međutim, Vlahović je u ovim recentnim radovima, u središte zbivanja smjestio ljudsku figuru, odnosno neke sakralne i duhovne sadržaje. Najuspjelijim u postavci, svakako se mogu smatrati ostvarenja na kojima Vlahović inavotvorno uspostavlja ortogonalnu i geometriziranu kompozicionu shematiku, u okviru koje multiplikativno razvija više antropomorfno-asocijativnih struktura. Najčešće je u osnovi eksplikata krst, u čijim se kvadrantima odvijaju likovna događanja, ili je pak slika supstituisana u ikonostasnoj podjeli. U ortogonalnim zonama, javljaju se ekspresionističko-egzekutovani portreti i ljudske figure. Veoma efektna su ostvarenja: "U slavu krsta", "Religiozna slika", "Prizor", "Oko krsta" i "Vizantija". Na nekim drugim eksplikatima, Vlahović u već prepoznatljivom stilu slika usamljenu figuru: "Žena", "Zanesena", "Molitva", uparene: "Zajedno", "Miljenice", "One", ili pak više figura: "Grupa", "Pozeri", "Prolaznici". U centralnom djelu, on gestualno razvija ekspresivnu antropomorfnost, dok je pozadinski isječak smiren i neutralan. Potpuno atipično, diptihalno su ostvareni portreti "Starice" i "Sestre". Krećući se asocijativnim rubom, Vlahović sigurno uplovljava u njemu već dobro znano strukturiranje: "Platina" i "Erupcija". Kritičko-selektivnijim sažimanjem eksplikata, ekspozicija bi zasigurno dobila u ujednačenosti i opštoj kompaktnosti.

 

Vlahović je zaista u potpunosti ovladao kopozicionim sklopovima, poslije višegodišnjeg eksperimentisanja ona mu jednostavno ne umiče. U potki svega je solidno crtačko umijeće, u kome vješto uspostavlja balans između lineariteta, razigranih fleka, razgrađenih formi i oblika. Veoma važna komponenta Vlahovićevog stvaralaštva je hromatika, koja se kreće u širokom rasponu od toplih okera i umbri, preko maslinasto zelenih do hladno plavih i voletnih. On znalački zna da razigranu središnjicu, u kojoj rezonantno trepere žuti, oranž i cinober akcenti, obodno smiri neutralnim, sivim ili mrkim tonalitetom. Vlahovićevi potezi četkom su gestualni i pastuozni, a nanosi slojeviti i taktilni. Veoma istančani osjećaj za valerske odnose, čini njegova ostvarenja razuđenim i bogatim. Vlahovićeva interesovanja za tematsko-likovna usmjerenja su široka, on paralelno gradi svoje stvaralaštvo slijedom više realnih opservacija, ali koje potom intuitivno bivaju sublimirane na njegovim eksplikatima. Vlahović je u punom kreativno-stvaralačkom periodu, treba očekivati nova ostvarenja i svakako nove ekspozicije.